.dance, dance, dance.

Soundtrack novog tjedna: My Favourite Faded Fantasy-Damien Rice

Privukla sam knjigu prsima i nježno je zagrlila. Kao da sam čitala tvoju priču. Kao da je netko sakupio naše mailove i napisao knjigu. Sretan završetak, izmamio mi je osmijeh na lice.
Pitam se kako je u tvom kamenom gradu, miriše li rujan isto kao prije, nagriza li sol iste rane.
Pitam se zašto ne sjednem na vlak i saznam. Gledam podsjetnike nekog drugog vremena u izblijedjeloj kutiji.
Pišem, uvijek pišem tebi. Mojoj najdražoj fantaziji. Mom najmilijem snu.

Rijetko ti pišem o sebi. Rijetko te pitam o sebi. Samo egzistiram na marginama ekrana, ponekad između redaka, rijetko u tekstu. Istina je prekrivena veom koji čekam da padne. Jednom. Kada te opet sretnem...



Nisam dugo pisala. I shvatila sam da svaki moj novi pokušaj počinje s tom rečenicom.
Glupa opravdanja i djetinjasta obrazloženja. Ponekad se ne mogu opisati bolje od toga.
Ovaj put imam cilj. Točno znam gdje trebam doći.

Oznake: povratak, uspomene, pisanje